utorak, 06.02.2007.
Revolucionarno otkrice koje ce vam promijeniti zivot!
Sviranje s grupom kao jedina vodeca gitara je moguce bez jedne zice na rasklimanoj kanti kojoj je bez veze nadjenut opis "gitara". Cak i dobro ispadne. But hey, sljedeci put cu ponijeti svoju bebicu.
- 21:35 -
Slovkaj (0) - Ako bas zelis.. - #
ponedjeljak, 05.02.2007.
...A da te opalim kladom po glavi da vidis kako je?
Cristian me tjera da sutra dodjem na probe za bend unatoc tome sto mi glava puca. "Ljekdi, smekdi, blablabla, ima da dodjes, blablabla"... Kao prvo, ukoliko Tonno ne dolazi s autom, niti minimalno ne natjeravam gitaru i pojacalo nanasati po autobusu. Kao drugo, i da to napravim, mene i dalje BOLI GLAVA. A za to sto ti zrtvujes poslijepodne da bi svirao iako te sutra ispituje pravo, BOLI me imaginarni KURAC.
Ah, da, dobila sam sedmicu iz poduzetnicke ekonomije danas. Cudno. Veoma. Sve je naopako. Inace dobivam trojke i idem na popravne.
Sad se sjetih. Nedavno vidjeh Dejana preko kamere na MSN-u. Prolipso se decec. Mislim, nije da se previse promijenio, al' ono.
Ah, da. Moje nadasve artisticke sljikice mozete vidjeti sastrane. Nalijevo, tojest.
Kidam, idem se nac s pjesnikom koji ce mi mozda pomoci objaviti koju zbirku. Ah, bajbaj.
- 16:51 -
Slovkaj (0) - Ako bas zelis.. - #
nedjelja, 04.02.2007.
"Gledaj u se i u svoje kljuse!"
Ne bih sad bila u stanju nabrojiti koliko su mi to puta mnogobrojne osobe ponovile, pocevsi od mojih roditelja. Uvijek su me nastojali nauciti da se drzim svoga posla i da se ne druge ne obazirem. A ja ne bih bila ja pa da kontro i toga idem. Naime, ja sam misljenja (bila?) da su prijateljstva nesto divno - to je kao imati bracu koja nije tvoje krvi. S prijateljem se saliti, piti, dijeliti nesrecu...zivjeti s njim - nema boljeg.
Zasto sam nacela bas ovu temu danas? Prvenstveno iz razloga sto vjerujem da sam izgubila mozda dva najveca i najbolja prijatelja koja sam ikad imala: Parida i Giuseppea. Jucer kao jucer, subota kao i svaka druga - moj dan (od podneva pa nadalje, jer skolu imam i subotom) oduska od tjedna. Dan kad se vidis s onima koje ne vidjas kroz tjedan, kad se zabavljas i opustas kako ti najbolje pase. Vec sam srijedu odlucila otici na festu do bara, na rostilj sto grupetina nas radi svaki mjesec, no na to sam zaboravila. Subotu poslijepodne me nazove Paride i pozove na veceru. Ja kazem, "oke, no za svaki slucaj cu ti jos javiti". I kad sam se sjetila da sam veceras zauzeta, rekla sam mu. A on ni pet ni sest se uvrijedi i prozove me kujom, objasnjavajuci da je vec kupio ribu i bio sav sretan sto ce vecer provesti samnom.
A da mi skroz unisti dan, Beppe me prozvao "dosadnom" jer sam ga skakljala. A kad on skace u liftu i plasi me, nikom nista? I da, umjesto da izadjemo, on je zaspao. Ostavila sam ga doma, izasla, popila koji Jack Daniels i setala gradom do 4 u noci.
Mozda sam djetinjasta jer se vrijedjam zbog takvih stvari, no priznajem da sam osoba kojoj treba mrvica paznje. Zrno odobravanja, ako zelite. Moralnu potporu? A koliko god ja to isto pruzala drugima, rijetki mi to vrate, a pod "rijetki" mislim na moju majku i mog oca.
Tako da, nakon ova dva slucaja i 20 koji su prethodili, mislim da cu konacno poslusati oca i poceti gledati "u se i u svoje kljuse". Ako hocete drukciju metaforu jer ne podnosite poslovice - dignuti cu zid oko sebe. Pa se svi mogu pristojno JEBAT.
- 17:21 -
Slovkaj (0) - Ako bas zelis.. - #
Spektakl zvan "Prolijevanje krvi" Part II
Odluke su donesene. Prvenstvo ce se nastaviti odvijati 17/18 veljace, s time da ce se utakmice na stadionima koji nisu opskrbljeni dostatnim sigurnosnim mjerama odvijati u "zatvorenih vrata" - drugim rijecima, navijaci stadionu nece imati pristup. To ukljucje sve stadione osim njih cetiri: onaj Rima, Genove, Milana i jos jednog kojeg se ne sjecam. Takvo ce stanje ostati sve dok se svi ostali stadioni ne nadograde.
- 16:25 -
Slovkaj (0) - Ako bas zelis.. - #
subota, 03.02.2007.
Spektakl zvan "Prolijevanje krvi"
Da, prije svega, ponovno sam otvorila blog, nakon jednog izbrisanog i jednog gdje sam zaboravila pass (T.T).
Petak, 2. veljace 2007. Talijanski derbi u nogometu, nesto kao Dinamo i Hajduk kod nas, no mnogo, mnogo gore: Catania - Palermo. Dvije sicilijanske ekipe. Tako blizu, a tako daleko. Zaista sam se iznenadila i zacudila: kako jedno prijateljsko rivalstvo u sportu moze tako brzo i lako preci u fanatizam?
70 policajaca i 30 navijaca je ranjeno (s time da je ta brojka cijelu noc malo pomalo rasla: ne znam do kojeg su broja dosli) i jedan policajac mrtav. Kapetan policije Catanie preminuo je jucer nakon sto mu je petarda eksplodirala u lice.
Palermo je, naime, gostovao kod Catanie. Pretpostavljalo se da ce, buduci da igra vani, Palermo izgubiti, no u zadnjim minutama dao je gol koji je obiljezio utakmicu. Zavrsilo je 1-2. Palermo je pobijedio (i meni, izmedju ostalog, pomogao na listicu kladnjenja na nogomet s cifrom od 7.579,00€ ^.^), no nedugo nakon toga izbili su neredi. Ulice s bile pune papira, kartona, kamenja, no prije svega - baklji. Policija je instantno reagirala, no s nedovoljno snage i mogucnosti da zaustavi podivljalu masu.
Bezbroj sam puta cula prijatelje koji smatraju da je nogomet sranje zbog te nekakve lagane forme fanatizma i ekcesivnog patriotizma u navijaca. Beh, ja smatram da je nogomet vise od 22 pljunuto bogata idiota koji natjeravaju loptu po igralistu da bi se kasnije navijaci poubijali. Ono sto se zbilo u Cataniji nema nikakve veze s nogometom. Ni minimalne. Ono je bio civilni rat, ne ljubav za vlastitu nogometnu ekipu. Nogomet je kao i svi ostali sportovi: natjecateljski duh, zelja da izazoves sam sebe i prijedjes svoje granice...nogomet je izazov, kao i svi ostali sportovi. To sto navijaci rade ili ne, to se ne tice nogometa. Nije on kriv. Za ubojstvo nije kriv pistolj, nego onaj tko puca.
- 11:48 -
Slovkaj (0) - Ako bas zelis.. - #
Pacifizam...izgubljena bitka?
Angelo Frammartino je 10 kolovoza preminuo u Jeruzalemu, nakon sto je bio izboden tri puta od jednog oko-18-godisnjaka. Angelo je bio pacifist, zalagao se za mir, vjerujuci da je svijetu potrebno samo malo njeznosti i paznje da bi topovi utihnuli. Volontirao je u Jeruzalemu - s djecom je igrao mali nogomet, rukomet, kosarku - i tamosnji ga je narod volio. Iako odredjene persone na visokim polozajima sumnjaju da se radi o teroristickom napadu, Angelove kolege u to ne vjeruju - Angelo je bilo ime koje mu je i vise nego odgovaralo - bio je poput andjela djeci za koju se brinuo, a tamosnje obitelji su drage volje njemu povjeravali svoju djecu.
Angelovi roditelji su bili ponosni na sina kad im je rekao da ide volontirati u Palestinu, i iako preplaseni i zabrinuti, mada s razlogom, pustili su ga. Vjerovali su u njegove snove i ciljeve, a grad kojem je on otisao pomoci, ga im je vratio u drvenoj kutiji.
Insomma, uz ove ratove, konstantne teroristice prijetnje i patnju koja je jos uvijek prisutna u nas, iako se opisujemo kao "inteligentan zivot", ima li jos nade za pacifiste? Ili ce i oni umrijeti sa svojim snovima, kao sto je to ucinio Angelo?
- 11:15 -
Slovkaj (0) - Ako bas zelis.. - #
